This website is still under construction
Not all links and texts are updated yet
Special histology
Central and peripheral nervous system
Cardiovascular system
Blood and the bone marrow
The immune system and lymphoid organs
The digestive system
Organs associated with the digestive system
The respiratory system
The skin and its derivates
The urinary system
The endocrine system
The male reproductive system
The female reproductive system
Organs of special sense
The central and peripheral nervous system
The central nervous system
The specimen is the spinal cord, medulla spinalis (HE). On a cross-section of the spinal cord, the central canal can be seen. The central canal is lined by a single layer of cubic ependymal cells - specialized glial cells. Surrounding this canal an area of gray matter can be seen, while the white matter is located peripherally. In the gray matter, there are perikaryons of multipolar nerve cells, with a clearly visible nucleus and basophilic cytoplasm filled with Nissl bodies or tigroid (clusters of granular endoplasmic reticulum). Around the perikaryon is the neuropil, which consists of a network of nerve fibers, glial cells (microglia, astrocytes, oligodendrocytes) and blood capillaries. In the white matter area, we find myelinated nerve fibers, some glial cells and capillaries. Since myelin is dissolved during the preparation of the preparation, the fibers are surrounded by white (empty) space.
The specimen is the spinal cord, medulla spinalis (silver impregnation). On a cross-section of the spinal cord, the central canal of the spinal cord can be seen, surrounded by an area of gray matter, while the white matter is located peripherally. In the gray matter, there are darkly stained perikaryons of multipolar nerve cells with a light-colored nuclear area. Around the perikaryon is the neuropil, which consists of a network of black-stained nerve fibers, the nuclei of glial cells (microglia, astrocytes, oligodendrocytes) and blood capillaries. In the white matter area, we find myelinated nerve fibers, some glial cells and capillaries.
The specimen is a cross-section through the small brain or cerebellum (HE). At low magnification, the folds (sulci and gyri) of the cerebellum can be seen, as well as the arrangement of gray and white matter within them. These resemble a branched tree crown and is therefore also called the tree of life or arbor vitae. The surface of the cerebellum is covered with a soft meningeal membrane - the pia mater. At its surface is the cortex or gray matter, made up of three well-defined layers (going from the surface inwards): the molecular layer (stratum moleculare) the Purkinje cell layer (stratum gangliosum) and the granular layer (stratum granulosum). In the molecular layer, the nuclei of basket and stellate cells and the neuropil - a dense network of fibers of the cells of the molecular layer as well as the fibers of the cells located in the granular layer and the dendrites of the Purkinje cells are visible. The stratum gangliosum is made up of one layer of large Purkinje cells whose dendrites branch in the molecular layer, and the axon goes into the granular layer. The granular layer is made up of numerous granular and Golgi cells as well as nerve fibers. In some places between the perikaryons of the cells there are areas without cells called parenchymatous islands or glomerula cerebellaria. They represent the sites of synapses of the cells of the cerebellar cortex with fibers coming from the white matter. Throughout the gray matter we find numerous blood capillaries. In the white matter area we find myelinated nerve fibers, some glial cells and capillaries. As the myelin is dissolved during the preparation of the specimen, the fibers are surrounded by white space..
The preparation is a cross-section through the small brain or cerebellum (silver impregnation). At low magnification, the furrows and convolutions, sulci and gyri of the cerebellum can be seen, as well as a certain arrangement of gray and white matter within them, which resembles a branched tree crown and is called the tree of life or arbor vitae. The surface of the cerebellum is covered with a soft meningeal membrane - the pia mater. O At its surface is the cortex or gray matter, made up of three well-defined layers (going from the surface inwards): the molecular layer (stratum moleculare) the Purkinje cell layer (stratum gangliosum) and the granular layer (stratum granulosum). In the molecular layer, the nuclei of basket and stellate cells and the neuropil - a dense network of fibers of the molecular layer cells as well as the fibers of the cells located in the granular layer and the dendrites of the Purkinje cells are visible. The stratum gangliosum consists of one layer of large Purkinje cells whose dendrites branch in the molecular layer and the axon goes into the granular layer. At high magnification, you can see the "baskets" surrounding the Purkinje cells. These are collateral shoots of the axons of the basket cells that form networks around the perikaryon of the Purkinje cells. The fibers are easily visible because they are colored black with this staining method. The granular layer is made up of numerous granular and Golgi cells as well as nerve fibers. Numerous blood capillaries are found throughout the gray matter. Myelinated nerve fibers are found in the white matter, which is stained dark brown to black with this method, so that the entire white matter area appears dark.
The preparation is a part of the large brain, the cerebrum (HE). The greater part of the preparation is made up of the cerebral cortex, made up of gray matter with numerous perikaryons of nerve cells. There are pyramidal and non-pyramidal neurons (granular, stellate, horizontal cells) arranged in six layers that cannot be differentiated well on the preparation. These are, from the surface to the inside: lamina molecularis, lamina granularis externa, lamina pyramidalis externa, lamina granularis interna, lamina pyramidalis interna and lamina multiformis. At high magnification, the triangular appearance of pyramidal neurons can be seen, from the base of which the axon emerges, and from the sides the dendrites. On part of the preparation, white matter or medulla made up of myelinated nerve fibers can be seen. Since myelin is dissolved during preparation of the preparation, the fibers are surrounded by white (empty) space. Throughout the specimen, we find a large number of blood capillaries.
The cardiovascular system
The heart
The specimen is the inner part of the heart wall, the endocardium (HE). The endocardium consists of the endothelium with its supporting connective tissue, a middle myoelastic layer of smooth muscle cells and elastic connective tissue and a subendocardial layer of connective tissue. The endocardium is connected to the heart muscle, the myocardium, by the subendocardial connective tissue in which large, bright Purkinje cells belonging to the cardiac conduction musculature can be seen. The myocardium is the layer of the heart made up of the working musculature of the heart (cross-sectioned cardiac muscle fibers). In this specimen, a purkinje fiber can be seen to deeply enter the myocardium. The myocardium is highly nutrient and oxygen-intensive and the endomysium therefore contains a large number of blood capillaries.
The specimen is the outer part of the heart wall, the epicardium (HE). The epicardium covers the outer surface of the heart and forms the visceral layer of the pericardium. It is covered by mesothelium, under which connective tissue with numerous blood vessels, nerves and ganglia can be seen. Under the epicardium is adipose tissue, the so-called subepicardial fat tissue. The connective tissue enters the middle, muscular layer of the heart, the myocardium, alongside the larger blood vessels.
Blood vessels
The specimen is a cross-section of an artery, vein and (small) nerve (HE). The wall of an artery is made up of 1. the tunica intima: a layer of endothelium, a subendothelial layer of loose connective tissue of the lamina propria and a wavy, red-stained elastic membrane (membrana elastica interna; difficulat to discern on this specimen, but it can be clearly seen in Blood vessel II). 2. tunica media; a collection of thick bundles of smooth muscle cells. 3. tunica externa/adventicia; a layer of loose connective tissue via which the artery is connected with its surrounding tissues. In addition, a large vein can be seen. Its wall is made up of the same layers as the arteries. However, veins do not have the thick elastic layer in the tunica intima. Also, typically the tunica media is much thinner, whereas the adventicia is thicker. Veins also usually have a larger lumen. Vains also have valves to prevent blood from flowing back, but this cannot be seen on this specimen. A small nerve surrounded by connective tissue is also visible in cross-section on the preparation.
The specimen is a cross-section of an artery, vein, and nerve (HE). This slide shows similar histological structures as the previous one, but with a much larger nerve, allowing the distinction between the perineurium surrounding nerve bundles and the epineurium surrounding the entire nerve. At the top of the specimen, in the vein bordering the nerve, we can see a valve. Finally, we can clearly see the thick meandering elastic layer in the tunica intima of the artery.
The specimen is a cross-section of an elastic artery (orcein). The wall of the artery is made up of the tunica intima: a layer of endothelium, loose connective tissue of the lamina propria, and a wavy, darker brown colored elastic membrane (membrana elastica interna); tunica media: thick bundles of weakly stained smooth muscle cells separated from the next layer by a dark, wavy membrane (membrana elastica externa). Elastic arteries are characterized by a large number of elastic fibers, which arise from smooth muscle cells in this layer; tunica externa: a layer of loose connective tissue with which the artery has grown to the environment. Small veins can also be seen at the bottom of the specimen. Clearly, the tunica intima of these structures contain much less elastic fibers.
Blood and the bone marrow
Blood
The specimen is a blood smear (May-Grunwald-Giemsa). In addition to a large number of red blood cells - erythrocytes, white blood cells - leukocytes can be seen on the preparation, which can be segregated in granulocytes (neutrophils, basophils, eosinophils) and agranulocytes (monocytes, lymphocytes). Individual clusters of blood platelets - thrombocytes can also be seen on the preparation as small purple spots. Erythrocytes are biconcave discs without a nucleus. Neutrophils are cells with a segmented nucleus of which the granules do not stain. Therefore, their cytoplasm is clear or light basophilic. Basophils are rare cells with a segmented nucleus, eosinophilic cytoplasm, and blue-stained granules. Eosinophils are rare cells with a segmented nucleus, eosinophilic cytoplasm, and red-stained granules. Monocytes are large cells with a kidney-shaped nucleus and basophilic cytoplasm. Lymphocytes are small cells with a large round nucleus surrounded by a small rim of basophilic cytoplasm.
The bone marrow
The specimen is red bone marrow, medulla ossium rubra (decalcified, HE). In the specimen, red bone marrow can be seen between the pink-stained bone beds. The marrow is made of stroma (reticular cells and fibers), which in the preparation is covered with hematopoietic threads from different developmental stages of erythrocytes and leukocytes. At higher magnification, large birght pink multinuclear cells can be seen. These are megakaryocytes, which do not enter the bloodstream, but release platelets into the sinusoids. A greater number of sinusoidal capillaries and adipocytes can be seen in the specimen.
The specimen is a cross-section of the epiphyseal plate of a long bone (HE). Hematopoiesis takes place between the trabecular bone on both sides of the epiphyseal plate. However, the bone marrow on the left side of the preparation mainly contains adipocytes with rare hematopoietic islands. The tissue on the right side contains adipocytes, but also numerous cells from the hematopoietic lineage. This specimen also clearly shows some wide blood vessels, the sinusoidal capillaries, which allow the emigration of mature blood cells from the bone marrow.
The immune system and the lymphoid organs
Primary lymphoid organs
The specimen is red bone marrow, medulla ossium rubra (decalcified, HE). In the specimen, red bone marrow can be seen between the pink-stained bone beds. The marrow is made of stroma (reticular cells and fibers), which in the preparation is covered with hematopoietic threads from different developmental stages of erythrocytes and leukocytes. At higher magnification, large birght pink multinuclear cells can be seen. These are megakaryocytes, which do not enter the bloodstream, but release platelets into the sinusoids. A greater number of sinusoidal capillaries and adipocytes can be seen in the specimen. In the bone marrow, all cells from the immune system are formed, except mature T cells. Therefore the bone marrow is a primary lymphoid organ.
The specimen shows the thymus, thymus (HE). In the preparation, the thymic lobes can be seen separated by dense connective tissue. At low magnification one can see that each lobe consists of a peripheral darker part (the cortex), and a central lighter part (the medulla). Both areas contain a dense stroma of epithelial reticular cells. These cells are stellate in shape and have light, oval nuclei. The majority of cells are immature T cells, or thymocytes. These are significantly more numerous in the cortex, which is why it stains more darkly. In the medulla we find red-stained Hassall corpuscles of flattened reticular epithelial cells filled with keratohyaline granules. The thymus is the only organ in the body that generates mature T cells. Therefore, the thymus is a primary lymphoid organ.
Secondary lymphoid organs
The specimen is a lymph node, nodus lymphaticus (HE). The lymph node is surrounded by a connective tissue capsule from which trabeculae extend inwards. The parenchyma is divided into a cortex and a medulla. The capsule is separated from the cortex by a lighter area of subcapsular sinuses. These are areas where lymph from afferent lymphatic vessels collects before it enters the lymph nodes. Afferent lymphatic vessels are usually lost during isolation of the organ. The subcapsular sinuses continue into the intermediate sinuses, which follow the course of the trabeculae consisting of dense connective tissue and drain into the medulla. The cortex consists of two parts: the outer and inner cortex. The outer cortex contains B cells, whereas the inner cortex contains B cells. Only the B cells can form secondary lympoid follicles, visible as ball-like structures with a lighter and a darker area, which are temporary structures in which B cells of high antigen affinity are selected. Both the inner and outer cortex contain a network of reticular cells and fibers. The medulla is made up of medullary strands of lymphatic tissue and medullary sinuses, both of which contain many lymphocytes, plasma cells and myeloid cells. Lymph is finally collected in the hilus, which drains into the efferent lymphatic vessel.
The specimen is the spleen, lien (HE). The spleen is covered by a thick outer capsule of dense connective tissue. A number of trabeculae, also consisting of dense connective tissue, enter the parenchyma or pulp of the spleen from capsule. The parenchyma consists of a red and white pulp. The white pulp consists of a central artery with a sheath of lymphatic tissue (periarterial lymphatic sheath, PALS). The inner sheath consists of T cells, whereas the outer sheath is made up of B cells. Surrounding the PALS is a thin margnial zone containing large blood vessels, or sinuses, from which specialized antigen-presenting cells capture blood-borne antigens. If there is a secondary lymph node within the white pulp, this structure is called a Malpighian corpuscle. Between the white pulp we can find the red pulp, consisting of Billroth's tracks. The red pulp also contain numerous venous sinuses, which are involved in the capture and elimination of old (effete) red blood cells. In this specimen, the red pulp is much more pronounced than the white pulp.
The specimen is a lingual tonsil, tonsilla lingualis (HE). At the surface of the specimen, towards the lumen, a multilayered squamous epithelium is visible, which invaginates into the lamina propria, forming crypts. The lamina propria is almost completely made up of lymphocytes. Whereas they can be segregated into B and T cell zones using immuno-histochemistry, they do not form an inner and outer cortex as in the lymph node. Various secondary lymph nodes can be seen in the B cell zones. At the bottom of the crypts, lymphocytes can be found to infiltrate the the epithelium.The lower part of the tonsil is defined by a thick capsule of dense irregular connective tissue, which reaches all around the tonsil up to the squamous stratified epithelium of the oral cavity.
Tonsil II - Longitudinal section
This slide also shows the lingual tonsils (HE). However, this slide is cut longitudinally, which shows the crypts as cavities in the middle of the tissue. We can also see some skeletal muscle tissue and a mucous salivary gland in this specimen.
The specimen is a cross-section of the appendix, appendix vermiformis (HE). This structure is part of the colon, but is considered an immunological organ. It has a narrow and irregular lumen. The mucosa is made up of simple columnar epithelium that invaginates into the lamina propria, forming simple tubular glands, or Lieberkühn's crypts, which are highly numerous in the rest of the large intestine. The lamina propria is filled with a large amount of lymphocytes that extend into the submucosa. The submucosa, tella submucosa, is made up of well-developed connective tissue. The tunica muscularis, the muscle layer, is made up of bundles of smooth muscle fibers in two layers (inner circular and outer longitudinal). The surface of the appendix is made up by a tunica serosa.
The digestive system
The oral cavity
Preparat je usna, labium (HE). Vanjska površina usne prekrivena je kožom, dok unutarnju prekriva sluznica usne šupljine. Osnovu usne čini m. orbicularis oris, mišić građen od skeletnih mišićnih stanica. Vanjska površina usne prekrivena je mnogoslojnim pločastim oroženim epitelom. Tu se nalaze i uzdužno presječene dlake, pili, okružene folikulima, te žlijezde lojnice, gll. sebaceae. U vezivu ispod epitela moguće je naći i slobodne lojnice. Unutrašnju površinu usne prekriva mnogoslojni pločasti neoroženi epitel. U vezivu lamine proprije nalaze se mukozne žlijezde, gll. labiales. Granica između oroženog i neoroženog epitela je oštra linija crvenog ruba usne. Na tom su mjestu vezivno- tkivne papile izrazito duboke, te se krvne žile nalaze blizu površini epitela.
Ovaj preparat je tamnije obojen, što omogućuje bolje promatranje muskulature.
Preparat je gornja površina jezika, dorsum linguae (HE) prekrivena sluznicom koju gradi mnogoslojni pločasti neoroženi epitel i lamina proprija. Izbočenja lamine proprije čine jezične papile - papillae linguales. Na preparatu su vidljive gusto poredane nitaste papile - papillae filiformes koje na svojim vrhovima imaju rožnata zadebljanja. Između njih se nalaze izbočenja gljivastih papila - papillae fungiformes. U vezivu lamine proprije vide se pojedinačni limfociti. Ispod sluznice, bez podsluznice, nalazi se dobro razvijena mišićnica građena od snopova skeletne muskulature raspoređenih u različitim smjerovima.
Preparat je gornja površina jezika, dorsum linguae (HE) prekrivena sluznicom koju gradi mnogoslojni pločasti neoroženi epitel i lamina proprija. Izbočenja lamine proprije izgrađuju jezične papile - papillae linguales. Na preparatu je vidljiva bedemasta papila - papilla vallata. Papila je gljivastog oblika, te je kao i bedem koji je okružuje i izdiže iznad nivoa okolne sluznice, prekrivena epitelom usne šupljine (mnogoslojni pločasti neoroženi epitel). Između papile i bedema nalazi se udubljenje, jarak, u koji se otvaraju serozne von Ebnerove žlijezde koje se nalaze u vezivu ispod papile, kao i dublje, između snopova mišićnih stanica. U epitelu jarka nalaze se okusni pupoljci - caliculi gustatorii, organ okusa. Okusni pupoljci izgrađeni su od vretenastih osjetnih i potpornih stanica složenih poput "bačvica" s udubljenjem u sredini u koji strše cilije osjetnih stanica.
Teeth
Preparat je zubna pulpa, pulpa dentis (HE). Pod malim povećanjem vidi se neformirano rahlo vezivno tkivo s brojnim arteriolama i krvnim kapilarama od kojih su neke ispunjene krvlju. Pod velikim povećanjem u stijenci krvnih kapilara vidljive su jezgre endotelnih stanica koje se izbočuju u lumen.
Preparat je dio krune zuba (izbrusak). Osnovu krune zuba gradi dentin, substantia eburnea prekriven caklinom, substantia adamantina. U preparatu je zbog načina pripreme vidljiv samo anorganski dio tkiva. Na preparatu se u području dentina mogu vidjeti uzdužno položeni dentinski kanalići koji su prekriveni tamnijom caklinom. Unutar dentina vidljiva su područja interglobularnog dentina - mjesta u preparatu koja su tamnija zbog manje količine minerala koja ostaju između kugli kalkosferita tijekom mineralizacije dentina (oblika malog slova m). Na granici dentina i cakline na velikom povećanju vidljivi su defekti cakline: caklinski grmovi, vretena te lamele. Caklinu grade caklinske prizme koje blago zavijaju a pružaju od caklinsko - dentinskog spojišta do slobodne površine cakline. U caklini su vidljive koso položene Retziusove pruge (odgovaraju prirastu mineralizacije tijekom rasta i razvoja cakline). Mikroskopirajući preparat bez svjetla (rukom zakloniti izvor svjetla na mikroskopu) moguće je vidjeti bijelo - srebrna područja u caklini: Hunter - Schregerove pruge koje nastaju kao optički fenomen zbog različitog loma svjetlosti koja prolazi kroz različito postavljene caklinske prizme.
Preparat je dio korijena zuba (izbrusak). Osnovu korijena zuba gradi dentin, substantia eburnea prekriven cementom, cementum. U preparatu je zbog načina pripreme vidljiv samo anorganski dio tkiva. Na preparatu se mogu vidjeti uzdužno položeni dentinski kanalići prekriveni celularnim cementom. Na granici dentina i cementa nalazi se Tomsov zrnati sloj - tamnije obojeno zrnato područje nepravilno mineraliziranog dentina. Periferno od njega je homogeni sloj koji odgovara hijalinom dentinu. Na njega se nastavlja cement koji sadrži lakune cementocita. Kanalići koji izlaze iz lakuna, a koji in vivo sadržavaju izdanke cementocita, orijentirani su prema vanjskoj površini zuba. Između lakuna u cementu vidljivi su paralelno položeni kanalići koji su za života ispunjeni Sharpejevim vlaknima periodonta.
Gingiva I
Preparat je zub u zubnoj alveoli (deklacinacija + HE). Uz dio krune zuba (kojoj nedostaje caklina zbog procesa dekalcinacije prilikom pripreme preparata) koji strši iz zubne alveole nalazi se sluznica usne šupljine koja čini zubno meso, gingivu. Gingivu izgrađuje mnogoslojni pločasti epitel usne šupljine koji na svojoj površini ima tanki sloj roževine, vezivno tkivo lamine proprije s dubokim vezivno-tkivnim papilama, te debela kolagena vlakna koja pričvršćuju sluznicu za alveolarnu kost i za zub. Dio gingive koji prilježe uz caklinu zuba čini džep desni i građen je od tankog mnogoslojnog pločastog epitela bez vezivno-tkivnih papila, koji na slobodnoj površini ima kutikulu građenu poput bazalne lamine - Gottliebov epitelni spoj, kojom se čvrsto vezuje za zub.
Preparat je zub u zubnoj alveoli (deklacinacija + HE).
Preparat prikazuje zub vezan za čeljusnu kost putem parodontalnih ligamenata. Snopovi su formirani od kolagenih vlakana. Imajte na umu da ligamenti povlače zub prema gore, čime se smanjuje pritisak zuba na kost tijekom žvakanja.
Preparat je zub u zubnoj alveoli (deklacinacija + HE).
Preparat je zub u zubnoj alveoli (deklacinacija + HE).
Preparat je zub u zubnoj alveoli (deklacinacija + HE).
The gastroinstestinal tract
Preparat je poprečni presjek prve 1/3 jednjaka, oesophagus (HE). Na preparatu je vidljivo da stijenku jednjaka grade sljedeći slojevi (iz unutra prema van): 1. sluznica (tunica mucosa): lamina epithelialis - mnogoslojni pločasti neoroženi epitel, lamina propria - rahlo vezivno tkivo, lamina muscularis mucosae - poprečno presječeni snopovi glatkih mišićnih vlakana; 2. posluznica (tella submucosa): rahlo vezivno tkivo u kojem je moguće vidjeti nakupinu mukoznih žlijezdi, gll. oesophageae; 3. mišićnica (tunica muscularis) građena od snopova skeletnih mišićnih stanica koje čine unutarnji kružni i vanjski uzdužni sloj odvojeni vezivnim tkivom; 4. vanjski sloj (tunica adventitia) rahlog vezivnog tkiva.
Preparat je dio stijenke tijela želuca, corpus ventriculi (HE). Vidljivo je da sluznicu želuca prekriva jednoslojni cilindrični epitel koji se utiskuje duboko u laminu propriju čineći želučane jamice. U svaku od njih se otvara nekoliko razgranatih tubulusnih želučanih žlijezdi, gll. gastricae propriae, koje ispunjavaju cijelu debljinu lamine proprije, tako da se retikularno vezivo koje je izgrađuje gotovo ne može uočiti. Žlijezde se pružaju do lamine muscularis mucosae. Ispod nje je podsluznica (tella submucosa) građena od rahlog vezivnog tkiva te mišićnica (tunica muscularis) građena od snopova glatkih mišićnih stanica odvojenih vezivnim tkivom. Na velikom povećanju mogu se uočiti pojedini tipovi stanica koje izgrađuju želučane žlijezde: u području vrata (gornji dio žlijezdi) nalaze se svijetle, niske cilindrične nediferencirane stanice, zatim mukozne stanice vrata nepravilna oblika s bazalno smještenom jezgrom, te obložne ili parijetalne stanice - velike okrugle stanice eozinofilne citoplazme, s okruglom jezgrom. U području bazalnog dijela žlijezdi nalazimo nešto obložnih stanica, te glavne ili zimogene stanice bazofilne citoplazme sa sekretnim zrncima. U bazalnom području nalaze se još i enteroendokrine stanice koje se u HE preparatu ne mogu vidjeti.
Small intestine I - longitudinal section
Preparat je presjek kroz stijenku tankog crijeva, područje ileuma, intestinum tenue, ileum (HE). Na preparatu je prostim okom moguće vidjeti Kerckringove kružne nabore podsluznice - plicae circulares. Na većem povećanju vidljivo je da sluznica tankog crijeva ima nabore, crijevne resice - villi intestinales, prekrivene jednoslojnim cilindričnim epitelom. Epitelne stanice - enterociti imaju na svojoj površini prugasti rub (microvilli). Između enterocita nalaze se vrčaste stanice. Crijevne resice izgrađuje epitel i lamina proprija. U građi resica ne sudjeluje lamina mucularis mucosae. Između resica otvaraju se jednostavne tubulusne žlijezde - Lieberkühnove kripte koje se pružaju cijelom debljinom lamine proprije do lamine muscularis mucosae. Enterociti u žlijezdama nemaju prugastog ruba. U dnu žlijezdi nalaze se Panethove stanice s velikim eozinofilnim granulama. S vanjske strane podsluznice nalaze se slojevi glatke muskulature - tunica muscularis te na površini tunica serosa građena od sloja vezivnog tkiva na kojem leži mezotel, jednoslojni pločasti epitel.
Small intestine II - cross section
Ovaj preparat prikazuje transverzalni presjek tankog crijeva, točnije jejunuma. Obratite pažnju na ekstremno savijanje tkiva koje maksimizira kontaktnu površinu.
Preparat je presjek kroz stijenku debelog crijeva, intestinum crassum, colon (HE). Sluznicu debelog crijeva izgrađuje jednoslojni cilindrični epitel - enterociti, između kojih se nalazi veliki broj vrčastih stanica. Lamina proprija ispunjena je velikim brojem jednostavnih tubuloznih žlijezdi - Lieberkühnove kripte (na uzdužnom i poprečnom presjeku) koje se pružaju do laminae muscularis mucosae. U preparatu su vidljivi i limfni čvorići koji okružuju bazalne djelove žlijezdi. U posluznici - tella submucosa građenoj od rahlog vezivnog tkiva nalaze se pojedinačni limfociti. Periferno od podsluznice nalazi se mišićnica građena od snopova glatkih mišićnih stanica, tunica muscularis i to njen unutarni kružni sloj. Na rubnom djelu praparata može se vidjeti dio vanjskog uzdužnog sloja mišićnice - taenia coli te tunica serosa građena od sloja vezivnog tkiva na kojem leži mezotel, jednoslojni pločasti epitel.
Organs associated with the digestive system
The salivary glands
Preparat je čisto serozna doušna slinovnica, gl. parotis (HE). Na malom povećanju mogu se vidjeti režnjići slinovnice odijeljeni vezivnim tkivom unutar kojeg se nalaze veće krvne žile i interlobularni odvodni kanalići obloženi dvorednim kubičnim epitelom. Parenhim žlijezde izgrađuju serozni acinusi s vrlo uskim lumenom, obloženi piramidalnim epitelnim stanicama. Stanice imaju eozinofilnu citoplazmu te velike, okrugle jezgre. Oko terminalnih djelova žlijezde nalaze se košaraste ili mioepitelne stanice tankih, spljoštenih jezgri. Između terminalnih djelova žlijezdi nalaze se intralobularni odvodni kanalići - prugasti kanalići ili sekretne cijevi obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom eozinofine citoplazme. Unutar parenhima nalaze se i masne stanice.
Preparat je mješovita podčeljusna slinovnica, gl. submandibularis (HE). Na malom povećanju mogu se vidjeti režnjići slinovnice odijeljeni vezivnim tkivom unutar kojeg se nalaze veće krvne žile i interlobularni odvodni kanalići obloženi dvorednim kubičnim epitelom. Parenhim žlijezde izgrađuju većinom serozni acinusi s nešto manje mukoznih tubulusa. Serozni acinusi s vrlo uskim lumenom, obloženi su piramidalnim epitelnim stanicama. Stanice imaju eozinofilnu citoplazmu te velike, okrugle jezgre. Mukozni tubulusi vidljivog lumena, obloženi su kubičnim stanicama, bazalno položenih jezgri te bazofilne citoplazme. Na perifernim djelovima nekih mukoznih tubulusa nalaze se Gianuzzievi polumjeseci - nakupine seroznih stanica. Oko terminalnih djelova žlijezde nalaze se košaraste ili mioepitelne stanice tankih, spljoštenih jezgri. Između terminalnih djelova žlijezdi nalaze se intralobularni odvodni kanalići - prugasti kanalići ili sekretne cijevi. Unutar parenhima nalaze se i masne stanice.
The pancreas
Preparat je gušterača, trbušna slinovnica - pancreas (HE). Na malom povećanju mogu se vidjeti režnjići žlijezde odijeljeni vezivnim tkivom unutar kojeg se nalaze veće krvne žile i interlobularni odvodni kanalići obloženi dvorednim kubičnim epitelom. Parenhim žlijezde izgrađuju serozni terminalni djelovi s vrlo uskim lumenom, obloženi piramidalnim epitelnim stanicama. Stanice imaju dvobojnu citoplazmu (bazalno tamnija, apikalno svjetlija) zbog prisustva zimogenih granula, te velike, okrugle jezgre. U središtu acinusa nalaze se centroacinusne stanice. Između terminalnih djelova žlijezdi nalaze se intralobularni odvodni kanalići obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom. Unutar parenhima nalaze se endokrini djelovi gušterače - Langerhansovi otočići građeni su od tračaka epitelnih endokrinih stanica i krvnih kapilara.
The liver
Preparat je jetra, hepar (HE). Parenhim žlijezde izgrađuju nakupine kubičnih epitelnih žljezdanih stanica - hepatocita složenih u režnjiće, lobule jetre. Režnjići su poligonalna polja koja na preparatu humane jetre nisu oštro ograničena jer je interlobularnog vezivnog tkiva malo. Na mjestu gdje se sastaju tri ili više režnjića nalaze se interlobularni Kiernanovi portalni prostori koji uz veću količinu veziva sadrže ogranak v. portae - v. interlobularis, ogranak a. hepaticae - a. interlobularis i interlobularni žučni kanal - ductus interlobularis. Vena je širokog lumena ispunjena eritrocitima, arterija je znatno manjeg lumena, debele stijenke, dok je žučni kanalić obložen jednoslojnim kubičnim epitelom. Režnjić izgrađuju hepatociti složeni u ploče koje teku radijalno prema centru u kojem se nalazi v. centralis. Između hepatocita su sinusoide koje također imaju radijalan tok prema v. centralis.
Preparat je jetra, hepar (HE). Radi se o preparatu jetre svinje. Parenhim žlijezde izgrađuju nakupine kubičnih epitelnih žljezdanih stanica - hepatocita složenih u režnjiće, lobule jetre. Režnjići su poligonalna polja oštro ograničena s interlobularnim vezivnim tkivom. Na mjestu gdje se sastaju tri ili više režnjića nalaze se interlobularni Kiernanovi prostori koji uz veću količinu veziva sadrže ogranak v. portae - v. interlobularis, ogranak a. hepaticae - a. interlobularis i interlobularni žučni kanal - ductus interlobularis. Vena je širokog lumena ispunjena eritrocitima, arterija je znatno manjeg lumena, debele stijenke, dok je žučni kanalić obložen jednoslojnim kubičnim epitelom. Režnjić izgrađuju hepatociti složeni u ploče koje teku radijalno prema centru u kojem se nalazi v. centralis. Između hepatocita su sinusoide koje također imaju radijalan tok prema v. centralis.
The respiratory system
The nasal cavity
Preparat je uzdužni presjek kroz respiratorni dio nosa, regio respiratoria nasi (HE). Vide se nosna pregrada i pojedine nosne školjke. Površina nosne pregrade i nosnih školjki prekrivena je višerednim cilindričnim epitelom s jezgrama cilindričnih stanica složenim u 2-3 reda. Između cilindričnih epitelnih stanica nalaze se vrčaste stanice (jednostanične endoepitelne žlijezde). Na većem povećanju mogu se uočiti trepetljike na apikalnoj površini cilindričnih stanica. Na velikom povećanju uočava se debela bazalna membrana koja odvaja epitel od veziva na kojem leži. Ispod epitela, u vezivu lamine proprije nalaze se nakupine limfatičnog tkiva, mješovitih seromukoznih žlijezdi, gll. nasales, te veliki spletovi vena - spužvasta tijela nosa. Lamina proprija se nastavlja u perihondrij na onim dijelovima nosne pregrade i školjki čiju osnovu izgrađuje hijalina hrskavica, ili u periost na dijelovima kojima osnovu čini koštano tkivo.
Preparat prikazuje presjek kroz glavu miša (H). Anatomija miša znatno se razlikuje od ljudske. Međutim, ovaj preparat prikazuje zakrivljenost nosne šupljine, što povećava kontaktnu površinu između zraka i respiratornog epitela. Njegova je svrha zagrijati i ovlažiti zrak prije nego što uđe u donji dišni sustav. Iznad nosne šupljine (lijevo na slajdu) vidimo etmoidalnu kost kroz koju bipolarni neuroni prolaze do olfaktornog bulbusa. Ovo područje mozga, koje je kod miševa mnogo veće nego kod ljudi (relativno), obrađuje unos olfaktornih stanica.
The trachea
Preparat je poprečni presjek dušnika, trahea (HE). Unutarnja površina dušnika prekrivena je sluznicom koju čini višeredni cilindrični epitel s trepetljikama između kojih se nalaze vrčaste stanice, te lamina proprija u kojoj se nalaze mješovite seromukozne žlijezde, gll. tracheales. Sluznica se nastavlja u fibromuskularni sloj kojeg čini potkova hijaline hrskavice prekrivena perihondrijem i snopovi glatkih mišićnih stanica (m. transversus traheae) u dijelu u kojem hrskavica nedostaje. Vanjska površina dušnika prekrivena je slojem rahlog vezivnog tkiva - tunica adventitia.
Preparat je uzdužni presjek dušnika, trahea (HE). Ovaj dio prikazuje presjek nekoliko hrskavičnih prstenova koji oblažu dušnik, odvojenih elastičnim vlaknastim tkivom.
The lungs
Preparat su pluća, pulmo (HE). U parenhimu pluća mogu se vidjeti režnjevi parenhima odvojeni većom količinom veziva. Unutar režnjeva nalazimo poprečno presječene bronhe, bronhiole i alveole. Bronh, dušnica, bronchos je cijev zvjezdolikog lumena obložena respiracijskim epitelom (višeredni cilindrični epitel s trepetljikama i vrčastim stanicama), ispod kojeg se u lamini propriji nalaze gll. bronchales, mukozne, serozne i mješovite žlijezde te dobro razvijena elastična vlakna. Stijenku dalje gradi fibromuskularni sloj koji sadrži pločice hijaline hrskavice i spiralno složena glatka mišićna vlakna. U stijenci je moguće vidjeti limfocite, pojedinačne i u nakupinama, te limfne čvoriće. Bronhi su vezivom tunicae adventitie srasli s okolinom. Bronhiol, bronchiolus je cjevčica tanja od 1 mm u promjeru, prekrivena jednoslojnim cilindričnim ili kubičnim epitelom bez vrčastih stanica. Vezivo lamine proprije, bogato elastičnim vlaknima, nastavlja se u sloj kružnih glatkih mišićnih stanica. S vanjske ja strane bronhiol obložen rahlim vezivom tunicae adventitie. Alveole, alveoli pulmonis su mjehurići ispunjeni zrakom, čija je unutrašnjost obložena jednoslojnim pločastim epitelom - pneumocitima I reda. Na nekim se mjestima unutar alveole mogu vidjeti kubične stanice - pneumociti II reda. Između alveola nalazi se gusta mreža krvnih kapilara s malo vezivnog tkiva bogatog elastičnim vlaknima i makrofazima.
Skin and its derivates
Skin
Preparat je koža, integumentum commune (HE); debela koža s tabana. Površinu kože prekriva mnogoslojni pločasti orožen epitel - epidermis. Građen je od jednog sloja cilindričnih stanica uz bazalnu laminu - stratum basale, većeg broja slojeva kubičnih stanica u središnjem djelu - stratum spinosum, sloja kubičnih do pločastih stanica s dobro vidljivim keratohijalinskim zrncima - stratum granulosum, eozinofilnog, homogenog sloja - stratum lucidum te debelog sloja roževine - stratum corneum. Granica između epitela i veziva na kojem leži je nepravilna zbog vezivno-tkivnih papila koje se utiskuju u epitel. Ispod epitela nalazi se vezivno tkivo kože - dermis ili corium koje je izgrađeno od mreže kolagenih, retikulinskih i elastičnih vlakana, s većom količinom osnovne tvari. Dio coriuma koji gradi vezivno tkivne papile je rahlo vezivno tkivo bogato krvnim žilama i naziva se stratum papilare, dok je dublji sloj od gustog neformiranog vezivnog tkiva - stratum reticulare. Ispod dermisa je hipodermis ili potkožno vezivno tkivo bogato masnim stanicama. Na granici dermisa i hipodermisa, te u hipodermisu nalaze se brojne žlijezde znojnice, gll. sudoriferae.
Preparat je koža, integumentum commune (HE), tanka koža pazuha. Površinu kože prekriva mnogoslojni pločasti orožen epitel - epidermis. Građen je od jednog sloja cilindričnih stanica uz bazalnu laminu - stratum basale, većeg broja slojeva kubičnih stanica u središnjem djelu - stratum spinosum, sloja kubičnih do pločastih stanica s keratohijalinskim zrncima - stratum granulosum te sloja mrtvih stanica - stratum corneum. Granica između epitela i veziva na kojem leži je nepravilna zbog vezivno-tkivnih papila koje se utiskuju u epitel. Ispod epitela nalazi se vezivno tkivo kože - dermis ili corium koje je izgrađeno od mreže kolagenih, retikulinskih i elastičnih vlakana, s većom količinom osnovne tvari. Dio coriuma koji gradi vezivno tkivne papile je rahlo vezivno tkivo bogato krvnim žilama i naziva se stratum papilare, dok je dublji sloj od gustog neformiranog vezivnog tkiva - stratum reticulare. Ispod dermisa je hipodermis ili potkožno vezivno tkivo bogato masnim stanicama. Na granici dermisa i hipodermisa, te u hipodermisu nalaze se brojne žlijezde znojnice, gll. sudoriferae. Žlijezde znojnice su jednostavne zavijene tubulusne žlijezde koje luče po merokrinom tipu. Njihovi terminalni djelovi na poprečnom presjeku imaju kružni oblik, vidljiv lumen, te su obloženi jednoslojnim epitelom kojeg čine stanice piramidalnog oblika. Odvodne kanale, koji su na preparatima tamniji, oblaže dvoredni kubični epitel. Žlijezde lojnice, gll. sebaceae, su holokrine po tipu lučenja. Nalaze se uz folikule dlaka. Njihovi terminalni djelovi imaju vrećasti izgled, bez lumena koji je ispunjen sekretom i propalim stanicama. Ovaj tip žlijezdi je poliptih - njihovi terminalni djelovi obloženi su više slojeva epitelnih stanica u različitm fazama propadanja.
Ovaj preparat prikazuje presjek tanke kože na koji je boja nanesena na dermis dok je tkivo još bilo živo, poznatije kao tetovaža. Boju apsorbiraju makrofagi kože koji je u načelu zadržavaju doživotno. U ovom preparatu boja stoga označava makrofage kože tamnocrvenom bojom.
Ovaj preparat prikazuje presjek tanke kože izoliran iz aksilarne regije, koja je anatomski prostor u obliku piramide smješten ispod ramenog zgloba. Ovo mjesto prikazuje tri vrste žlijezda koje se mogu naći u koži. Prve su lojne žlijezde, holokrine žlijezde koje obično talože svoj sekret u dlaci, kao što se može vidjeti i ovdje. Druga vrsta su ekrine znojnice. Ove žlijezde mogu se naći na većini dijelova kože i imaju neobičan tip slojevitog kuboidnog epitela. Bazalni sloj sadrži blijedo obojene prozirne stanice koje proizvode većinu tekućina u znoju. Lumen je obložen tamnim stanicama koje sadrže granule s antimikrobnim proteinima. Oko žlijezda nalaze se mioepitelne stanice. Treća vrsta žlijezda su apokrine znojnice, koje se mogu naći uglavnom u apokrinoj i perinealnoj regiji. Apokrine žlijezde imaju mnogo veće lumene od ekrinih žlijezda i sastoje se od jednostavnih kuboidnih stanica s brojnim sekretornim granulama koje posreduju u merokrinoj sekreciji. Njihov sekret često metaboliziraju bakterije, što uzrokuje karakterističan miris.
Mammary glands
Dojka neaktivna faza - duboko tkivo
Preparat je dojka, mamma (HE) u inaktivnoj fazi odrasle žene. Na preparatu su vidljivi režnjevi građeni od vezivnog tkiva s velikom količinom masnih stanica odjeljeni gustim vezivnim tkivom. Na preparatu se mogu uočiti žljezdani režnjići koji se sastoje od intralobularnih kanalića okruženih rahlim vezivnim tkivom te gusto interlobularno vezivo s ponekim odvodnim kanalićem. Ductuli lactiferi obloženi su dvorednim kubičnim epitelom.
Dojka neaktivna faza - bradavica
Preparat je dojka, mamma (HE) u inaktivnoj fazi odrasle žene. Ovaj preparat je izoliran iz tkiva direktno ispod bradavice. Ovaj preparat je izoliran iz tkiva direktno ispod bradavice. Na ovom mjestu se mliječni kanali, obično oko 15-25 po mliječnoj žlijezdi, konvergiraju i tvore otvore iz kojih se proizvodi mlijeko tijekom laktacije. Ovo mjesto također sadrži mnogo gustog vezivnog tkiva koje se može vidjeti između kanala.
Preparat je dojka, mamma (HE) u aktivnoj fazi tijekom laktacije. Na preparatu su vidljivi žljezdani režnjići građeni od vezivnog tkiva s velikom količinom alveola u kojima se nalazi sekret. Alveole su obložene jednoslojnim epitelom različite visine što ovisi o fazi lučenja. Način lučenja dojke je po apokrinom principu. Režnjevi su odjeljeni gustim vezivnim tkivom u kojem se nalaze odvodni kanali - ductuli lactiferi obloženi dvorednim kubičnim epitelom.
The urinary system
The urinary system
Preparat je bubreg, ren (HE). Bubreg je izgrađen od tamnije kore i svjetlije srži. U kori možemo uočiti bubrežna tjelešca građena od glomerula (klupko krvnih kapilara) obavijenih visceralnim i parijetalnim listom Bowmanove čahure. Prostor između visceralnog i parijetalnog lista naziva se interkapsularni prostor i u preparatu se mogu uočiti kao prazni polumjeseci koji okružuju glomerule. Između bubrežnih tjelešaca, u vezivnom tkivu, smješten je velik broj različito presječenih proksimalnih i distalnih kanalića koje možemo razlikovati prema izgledu njihovog epitela i širini lumena. Stanice epitela proksimalnih zavijenih kanalića su piramidalnog oblika i izrazito eozinofilno obojene citoplazme te gotovo u potpunosti zatvaraju lumen kanalića. Na apikalnoj površini posjeduju četkastu prevlaku (mikrovile). Lateralne granice im se teško raspoznaju zbog brojnih međustaničnih interdigitacija. Stanice distalnih zavijenih kanalića su niže, pravilnog kubičnog oblika tako da je lumen širi nego kod proksimalnih kanalića. Citoplazma je blijedo obojena, a lateralne granice između susjednih stanica su lako uočljive. Srž bubrega sastoji se od sabirnih cjevčica silaznih i uzlaznih krakova Henleovih petlji i krvnih žila (vasa recta). Tanki segmenti Henleovih petlji su obloženi jednoslojnim pločastim epitelom, pa ih od kapilara razlikujemo po izgledu stanica i obliku jezgre.
Preparat je mokraćovod, ureter (HE). Mokraćovod ima stijenku građenu od sluznice s prijelaznim epitelom i laminom proprijom, mišićnice i tunike adventicije. Mišićnicu izgrađuju spiralni snopovi glatke muskulature.
Preparata je mokraćni mjehur, vesica urinaria (HE). Unutarnja površina stijenke mokraćnog mjehura pokrivena je slunicom koju izgrađuje prijelazni epitel i lamina proprija od rahlog vezivnog tkiva bez vezivno-tkivnih papila. U sluznici nalazimo još i laminu muscularis mucosae od glatkih mišićnih stanica. Mišićnicu u mokraćnom mjehuru izgrađuju različito usmjereni snopovi glatkih mišićnih stanica, bez strogo odijeljenih slojeva.
Preparata je mokraćni mjehur, vesica urinaria (HE). Prijelazni epitel mokraćnog sustava je poseban jer može prelaziti između dva oblika. Kada je prazan, epitel je pseudostratificirani kuboidni epitel koji se pojavljuje kao pet do deset slojeva. Kada je pun, epitel se rasteže i dobiva pločasti oblik od samo dva ili tri sloja. Na ovom preparatu vidimo pločasti oblik, dok prethodni slajd prikazuje kuboidni oblik. Treba napomenuti da je u oba stanja luman okružen pločastim krovnim stanicama koje štite temeljno tkivo od oštećenja urinom.
The endocrine system
The endocrine system
Preparat je hipofiza, gl. pituitaria (HE). Na djelu površine nalazi se vezivna čahura koja u parehim pruža nešto vezivnotkivnih tračaka. Parenhim ima tri djela. Tamniji dio predstavlja adenohipofizu, građenu od tračaka i nakupina žljezdanih stanica uz krvne kapilare. Stanice imaju različiti afinitet prema histološkim bojama te se dijele na kromofobne - blijedo obojene stanice; te kromofilne, koje su bazofilne ili eozinofilne. Srednji dio organa je pars intermedija - građena od tračaka blijedih stanica i većeg broja različito velikih cista (ostaci Rathkeove vreće). Svijetli dio preparata je neurohipofiza građena od aksona jezgara hipotalamusa, pituicita - posebnih glija stanica te brojnih kapilara.
Preparat je epifiza, corpus pineale ili epiphysis cerebri (HE). Sastoji se od nepravilnih režnjića pinealocita (tip glija stanica bazofilne citoplazme), živčanih vlakana (iz neurona dijencefalona) i glija stanica te nježnih vezivnih pregrada koje se na površini spajaju s piom mater. U epifizi se mogu uočiti crveno obojani kalcifikati - moždani pijesak ili acervulus cerebri.
Preparat je štitnjača, gl. thyroidea (HE). Sastoji se od velikog broja nepravilnih folikula između kojih se nalazi nešto vezivnog tkiva s mnogo krvnih kapilara. Folikularne stanice koje oblažu folikule mogu biti niske cilindrične, kubične ili pločaste, što ovisi o njihovom funkcionalnom stanju. Unutar folikula nalazi se crveno obojani koloid. Parafolikularne ili C stanice smještene su uz folikule (unutar bazalne lamine) ili pak formiraju posebne nakupine između njih. Unutar nekih folikula nalaze se pravilne okrugle šupljine - resorptivne vakuole. Vakuole su nastale tijekom pripreme preparata i predstavljaju artefakt (isto kao i raspucani koloid u nekim folikulima).
Preparat je nadbubrežna žlijezda, gl. suprarenalis (HE). Na površini žlijezde nalazi se čahura od gustog vezivnog tkiva koja u parenhim šalje tanke tračke koji s mrežom retikulinskih vlakana izgrađuju stromu. Parehim žlijezde podijeljen je na koru i srž. Kora nadbubrežne žlijezde ima tri zone: zona glomerulosa građena je od okruglastih nakupina žljezdanih stanica i smještena neposredno ispod vezivne ovojnice; zona fasciculata je najdeblja zona u kojoj stanice formiraju stupiće koji teku paralelno i okomiti su na površinu žlijezde. Između stupića stanica nalaze se krvne kapilare. U citoplazmi stanica zone fascikulate nalazi se veliki broj sitnih masnih kapljica koje se tijekom pripreme preparata otapaju te stanice - spongiociti, izgledaju pune malih vakuola; zona reticularis nalazi se na granici sa srži a izgrađuju je sitne stanice koje formiraju nepravilne tračke koji međusobno anastomoziraju. Srž nadbubrežne žlijezde građena je od poligonalnih stanica koje formiraju tračke okružene retikulinskim vlaknima te obilna mreža krvnih kapilara.
The male reproductive system
The male reproductive system
Preparat je, testis i epididymis (HE). U parenhimu testisa nalaze se različito presječeni zavijeni sjemeni kanalići. Unutar kanalića nalaze se stanice spermatogeneze u različitim fazama razvoja te potporne Sertolijeve stanice, stisnte između njih. Kanaliće okružuje lamelarno vezivno tkivo. Između kanalića nalaze se Leidigove intersticijske stanice s velikim jezgrama i crvene citoplazme. Testis okružuje crveno obojana, debela ovojnica od gustog vezivnog tkiva - tunica albuginea. Na jednom je dijelu vezivo isprekidano pukotinastim prostorima obloženim jednoslojnim kubičnim do pločastim epitelom - rete testis. U vezivu oko testisa nalaze se poprečno presječeni kanalići koji pripadaju pasjemeniku. Kanal pasjemenika - ductus epididymidis, pravilnog okruglog ili ovalnog lumena, obložen je s dva sloja stanica: kubične stanice uz bazalnu laminu i cilindrične na površini. Površne stanice na apikalnom polu imaju velike razgranate mikrovile - stereocilije. Kanalići su okruženi vezivnim tkivom bogatim glatkim mišićnim stanicama. Na preparatu su prisutni i višestruko presječeni kanalići glave pasjemenika - ductuli efferentes. Oni imaju nepravilan lumen, jer su obloženi nakupinama kubičnih stanica s trepetljikama (kinocilije) koje se izmjenjuju s onima bez trepetljika, pa je površina valovita.
Preparat je poprečno presječena sjemenska vrpca, funiculus spermaticus (HE). Unutar sjemenske vrpce može se uočiti više struktura. Najveća struktura je poprečno presječen sjemenovod, ductus deferens, uskog lumena prekrivenog višerednim cilindričnim epitelom sa stereocilijama, laminom proprijom bogatom elastičnim vlaknima te okružen debelom mišićnicom od glatkih mišićnih stanica složenim u tri sloja. Uz sjemenovod u vrpci se nalazi m. cremaster, mišić građen od poprečno - prugaste skeletne muskulature, vene plexusa pampiniformisa, arterija i živci testisa.
Preparata je predstojna žlijezda, prostata (HE). Parenhim žlijezde izgrađuju tuboalveolarni žljezdani djelovi prekriveni kubičnim ili višerednim cilindričnim epitelom okruženi obilnom fibromuskularnom stromom. U nekim se žljezdanim djelovima nalaze crveni prostatički kamenci - prostatoliti. U preparatu su vidljiva i dva poprečno presječena odvodna kanala.
The female reproductive system
The female reproductive system
Preparat je jajnik, ovarij (HE). Na površini jajnika nalazi se jedan sloj pločastih do kubičnih stanica - zametni epitel, ispod kojeg se nalazi tunica albuginea, tanki sloj gustog vezivnog tkiva. Parenhim ovarija sastoji se od kore i srži. Kora ovarija (zona parenhimatosa) građena je od vezivnog tkiva s mnogobrojnim jajnim folikulima u različitim stadijima razvitka ili regresije. Najpovršnije se vide primordijalni folikuli koji su sitni i sastoje se od primarne oocite i jednog sloja spljoštenih folikularnih stanica. Primarni folikuli mogu biti jednoslojni – kada je primarna oocita okružena jednim slojem folikularnih stanica ili višeslojni - kada je primarna oocita okružena s više slojeva stanica. Sekundarni (mjehurasti) folikuli sadrže šupljinu (antrum foliculli) ispunjenu tekućinom (liquor foliculli). Granulosa stanice koje okružuju oocitu i prominiraju u lumen šupljine sekundarnog folikula čine cumulus oophorus. Srž ovarija bogata brojnim krvnim i limfnim žilama smještenim u vezivnom tkivu naziva se i zona vasculosa.
Preparat je poprečni presjek kroz ampularni dio jajovoda, ampulla tubae uterinae (HE). Vide se brojni nabori sluznice prekriveni jednoslojnim cilindričnim epitelom s dobro prokrvljenom laminom proprijom. Neke epitelne stanice imaju trepetljike dok druge vrše sekreciju. Mišićnicu izgrađuju snopovi glatkih mišićnih vlakana. Na površini se nalazi vezivno tkivo pokriveno seroznom ovojnicom.
Maternica I - Faza proliferacija
Preparat je maternica, uterus (HE) u kasnoj proliferacijskoj fazi uterinog ciklusa. Sluznica maternice - endometrij prekrivena je jednoslojnim cilindričnim epitelom koji se mjestimično invaginira u laminu propriju čineći žlijezde, gll. uterinae. Neke stanice površnog epitela imaju trepetljike. Lamina proprija sadrži veliki broj stanica (fibroblasta) i obilnu osnovnu tvar. Površni, deblji sloj endometrija naziva se zona functionalis. U dubljim slojevima lamine proprije vidljive su brojne uterine žlijezde. Taj sloj endometrija koji se nalazi neposredno uz miometrij, naziva se zona basalis i čini onaj dio sluznice iz kojeg se površni dio endometrija ponovno obnavlja nakon menstrualnog krvarenja ili nakon poroda. Ispod endometrija nalazi se miometrij, mišićnica građena od snopova glatkih mišićnih stanica odijeljenih vezivom.
Preparat je maternica, uterus (HE) u ranoj sekrecijskoj fazi uterinog ciklusa. Sluznica maternice - endometrij prekrivena je jednoslojnim cilindričnim epitelom koji se invaginira u laminu propriju čineći žlijezde, gll. uterinae. Žlijezde imaju vijugav tok, dok u lumenu sadrže sekret. Lamina proprija sadrži veliki broj stanica (fibroblasta), obilnu osnovnu tvar te brojne krvne žile. Površni sloj endometrija ili zona functionalis u ovoj fazi ciklusa ima dva dijela: površni ili stratum compactum s većim brojem stanica i dublji ili stratum spongiosum koji ima veću količinu osnovne tvari. Sloj endometrija koji se nalazi neposredno uz miometrij, s brojnim žlijezdama i krvnim žilama naziva se zona basalis i čini onaj dio sluznice iz kojeg se površni dio endometrija ponovno obnavlja nakon menstrualnog krvarenja ili nakon poroda. Ispod endometrija nalazi se miometrij, mišićnica građena od snopova glatkih mišićnih stanica odijeljenih vezivom.
Preparat je rodnica, vagina (HE). Rodnica je pokrivena mnogoslojnim pločastim neooroženim epitelom ispod kojeg je lamina proprija bogata elastičnim vlaknima i s mjestimičnim nakupinama limfocita i neutrofila. Mišićnica je građena od snopova glatkih mišićnih stanica. U perimiziju ima dosta krvnih žila.
Organs of special sense
The Ear
Preparat je uška, auricula (HE). U osnovi uške nalazi se izdužena pločica elastične hrskavice okružene rahlim vezivnim tkivom perihondrija. Na površini uške se sa svih strana nalazi koža s brojnim dlakama, uz koje su žlijezde lojnice. U vezivu se nalaze i žlijezde znojnice te dosta masnog tkiva.
Preparat je uška, auricula (orcein). U osnovi uške nalazi se izdužena pločica elastične hrskavice okružene rahlim vezivnim tkivom perihondrija. Na većem povećanju se između pojedinih nakupina hondrocita - izogenih skupina može uočiti mreža smeđe obojanih elastičnih vlakana u međustaničnom matriksu. Na površini uške se sa svih strana nalazi koža s brojnim dlakama, uz koje su žlijezde lojnice. U vezivu se nalaze i žlijezde znojnice te dosta masnog tkiva.
Na preparatu se vidi dio šupljina koštanog labirinta, labyrinthus osseus, te dio membranoznog labirinta, labyrinthus membranaceus, i to poprečno presječn trokutasti prostor pužničkog kanala, ductus cochlearis (HE). Dio koštanog labirinta oko kojeg zavija pužnica je modiolus koji sadrži ganglion spirale. Lateralno se od njega izbočuje koštani greben, lamina spiralis ossea, od kojeg polazi bazilarna membrana. Prostor ispod nje je dio koštanog labirinta - scala tympani, a iznad nje endolimfatični prostor membranoznog labirinta, pužnički kanal. Trokutasti pužnički kanal odvojen je vestibularnom membranom od scale vestibuli (sadrži perilimfu, dio koštanog labirinta). Treću stranicu trokuta čini periferna stria vascularis, posebni tip prokrvljenog epitela koji luči endolimfu. Na bazilarnoj membrani nalazi se Cortijev organ, posebno organiziran organ sluha. Sadrži osjetne i potporne stanice koje s gornje strane prekriva membrana tectoria. Perilimfatični prostor scale vestibuli i scale tympani prekriven je jednoslojnim epitelom, mezotelom.
The eye
Na preparatu se može uočiti histološka građa pojedinih struktura prednjeg segmenta oka (HE). Rožnica, cornea, prozirni je prednji dio je vanjske očne ovojnice. Građena je od 5 slojeva: 1.mnogoslojni pločasti epitel (5 -6 slojeva stanica) čije površne stanice imaju mikrovile; 2. Bowmanova membrana, homogeni sloj bez stanica od kolagenih vlakana i zgusnute osnovne tvari; 3. stroma građena od većeg broja lamela od kolagenih vlakanaca koja se križaju pod pravim kutem, s nešto fibroblasta i amorfne glikoproteinske osnovne tvari; 4. Descemetova membrana, homogena masa s nešto kolagenih vlakanaca; 5. endotel prednje očne sobice, jednoslojni pločasti epitel mezenhimskog porijekla. Cilijarno tijelo, corpus ciliare, dio je srednje očne ovojnice. Izgrađuje ga orbiculus ciliaris - glatki dio koji počinje na nazubljenoj liniji, ori serrati i pruža se prema naprijed te ciliarni nastavci, processus ciliares, koji izgrađuju coronu ciliaris. Osnova cilijarnog tijela je cilijarni mišić trokutastog oblika (na poprečnom presjeku) okružen rahlim vezivnom s mnogo elastičnih vlakana, melanocita i krvnih žila. Površina cilijarnog tijela koja gleda prema staklovini, leći i stražnjoj očnoj sobici prekrivena je slijepim djelom mrežnice. Mrežnica je na tom djelu izgrađena od dva sloja epitelnih stanica: vanjski, pigmentirani, stratum pigmenti corporis ciliaris te unutarnji nepigmentirani, pars ciliaris retinae koji sudjeluju u lučenju očne vodice. Ta dva epitelna sloja dodiruju se svojim apikalnim plohama koje su međusobno spojene dezmosomima. Na bazalnu laminu unutarnjeg sloja nastavljaju se vlakna koja spajaju cilijarne nastavke s ekvatorom leće, fibre zonulares, građene kao ositalanska vlakna veziva. Šarenica, iris, dio je srednje očne ovojnice koji čini blendu u frontalnoj ravnini ispred leće oka sa šupljinom zjenice ili pupile u sredini. Prednja površina je isprekidani i neravni sloj fibroblasta i melanocita ispod kojeg se nalazi vezivna stroma. Prvi je sloj vezivnog tkiva s malo krvnih žila i vlakana a bogat stanicama. Slijedi dobro prokrvljeno rahlo vezivno tkivo u kojem se pri pupilarnom rubu šarenice nalazi m. sphincter pupillae, a na cijeloj dužini stražnje strane sloj m. dilatator pupillae. Boja šarenice ovisi o količini melanocita u stromi. Stražnja površina šarenice prekrivena je slijepim djelom mrežnice. Mrežnica je na tom djelu izgrađena od dva sloja epitelnih stanica oba pigmentirana: vanjski, stratum pigmenti iridis te unutarnji, pars iridica retinae. Ta dva epitelna sloja dodiruju se svojim apikalnim plohama koje su međusobno spojene dezmosomima. Leća, lens cristalina, bikonveksna je tvorba koja je na prednjoj površini prekrivena jednoslojnim kubičnim epitelom i kompletno okružena čahurom. Osnovu leće izgrađuju lećna vlakna.
Na preparatu je vidljiv stražnji segment oka (HE). Na površini se nalazi neprozirni dio vanjske očne ovojnice bjeloočnica, sclera, koju izgrađuje gusto vezivno tkivo bogato kolagenim vlaknima s malo stanica. Ispod se nalazi lamina suprachoroidea, od rahlog vezivnog tkiva bogatog melanocitima koja ju odjeljuje od srednje očne ovojnice - žilnice ili choroidee. Žilnicu činio sloj rahlog veziva bogatog krvnim žilama, elastičnim vlaknima, melanocitima i brojnim drugim stanicama. Tanki homogeni sloj Bruchove membrane odjeljuje je od vidnog djela unutarnje očne ovojnice, mrežnice ili retinae. Vidni dio mrežnice, pars optica retinae, izgrađen je od vanjskog pigmentnog sloja - stratum pigmenti retinae, te unutranjih 9 slojeva kako slijedi: sloj štapića i čunjića, vanjska granična membrana, vanjski zrnati sloj, vanjski mrežasti sloj, unutarnji zrnati sloj, unutarnji mrežasti sloj, sloj stanica vidnog živca, sloj vlakana vidnog živca, unutarnja granična membrana. Između stanica i vlakana unutarnjih 5 slojeva nalaze se i krvne žile.
Follow
+385 51 651 176
Contact
Faculty of Medicine
Department of histology & Embryology
Braće Branchetta 20
51000, Rijeka, Croatia